Sveti Nikola biskup – zaštitinik djece, putnika i pomoraca

Sveti Nikola (grč. Agios Nikolaos, pobjeda naroda) rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću između 255. i 270. godine. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je ime dobio po stricu biskupu u Miri. Na žalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.

Pod skrbništvom strica školuje se za svećenika u Aleksandriji. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom.

Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj put nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. Bogatstvo koje je naslijedio od obitelji razdijelio je siromasima.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more, jednom prilikom dok se brodom vraćao iz Aleksandrije i zato je zaštitnik pomoraca.

U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga.

Tako se jednom prilikom zauzeo i za tri nevino osuđena građanina. Oteo je krvniku mač i tražio od suca da obznani razloge osude. Sudac se bacio dršćući na koljena, priznao svoju krivnju i molio ga da slučaj ne dođe do cara. Nikola se slično zauzima i za tri glavna careva čovjeka. On je pravedan čovjek. Ne može gledati da se ljude nevino osuđuje.

Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije. Nakon što su mu krajem 11. stoljeća Talijani u Bariju sagradili crkvu, počelo se širiti njegovo štovanje.