INTERVJU (2.dio) Ana Grgurić: Želja za vlastitim brendom napokon ostvarena

Donosimo drugi dio intervjua sa simpatičnom modnom ilustratoricom Anom Grgurić. Prvi dio intervjua pročitajte ovdje.

Mnogi umjetnici teško procjenjuju vrijednost svojeg rada. Koliko je to tebi predstavljalo problem?

Za mene je taj dio bio veliki problem jer dugo nisam shvaćala vrijednost uloženog truda, rada, vremena, jer mi se podrazumijevalo da je to ono čemu sam ionako cijeli život predana. Iako koristim i skuplje materijale, poput markera, ujedno sam bila svjesna da u početku moraš više dati i uložiti, da bi se kasnije to vratilo. Zbilja mi je trebalo dugo da krenem cijeniti svoje vrijeme, a tek kada mi je dioptrija jako porasla u samo pola godine, kada sam nakon cjelonoćnog crtanja krenula osjećati neprestane bolove u leđima te kada je fakultet trpio zbog zanemarenosti, shvatila sam da nešto moram promijeniti. Danas stvari stoje drugačije.

Jedan period od par mjeseci izbivala si s društvenih mreža. Što te potaknulo na to?

Tako je, bio je to vrlo koristan period za osobni rast i povratak sebi. Naime, kako sam na svom prvom Instagram profilu godinama gradila odnos sa sljedbenicima, skupilo ih se poprilično i osjećala sam sve veću odgovornost za svaku novu objavu, učestalost posjećivanja i slično tome. Moj prvi profil bio je odskočna daska u modni svijet. No, došlo je do zasićenja zbog fokusa na krive stvari, kako je vrijeme odmicalo sve više sam osjetila kako trujem samu sebe, ne Instagram, već moj pristup istome. Izgubila sam sebe, izgubila sam poantu onoga što radim. Kada sam shvatila koliko jedna aplikacija utječe na moje raspoloženje, u kojoj mjeri mi kontrolira svakodnevicu i dovodi do anksioznosti, u jednom trenu sam nepovratno odlučila izbrisati profil. Svjesna sam bila da mi društvene mreže itekako služe za posao, ali oslanjala sam se na druge načine oglašavanja i bez imalo krivnje provela par mjeseci vraćajući se sebi, osvješćivanju osobe koja sam uistinu. I zbilja nisam planirala vratiti se na društvene mreže, osjećala sam se slobodno i preporođeno. No, uz mali nagovor okoline, dogodio se opet nagli preokret te sam iznova krenula uređivati crteže te jedan po jedan objavljivati na novi profil. Stupila sam u kontakt sa starim klijentima, nove tek upoznajem. Nije mi niti malo žao, jer sam kreirajući novi profil ujedno stvorila novi skladniji dizajn, ali ovaj put s drugačijim pristupom društvenim mrežama koji ne bih naučila da nisam napravila tu pauzu od nekoliko mjeseci. Osvjestila sam štošta, vratila se sebi i zanemarila nametnute vrijednosti kojima sam bila obmanuta.

Nakon završetka fakulteta stavila si fokus na stvaranje svog brenda. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Prilikom suradnji i ozbiljnijega pristupa crtanju, sve više sam razmišljala o vlastitom brendu, no nekako sam konkretnije korake ostavila za razdoblje kada riješim studij. Možda će se netko sjećati, još prilikom intervjua prije par godina pričala sam kako bih voljela imati vlastiti brend, ali i da ljudima ne treba previše pričati o snovima nego ih pokazati. I eto, moja vizija je bila ono što danas ostvarujem, korak po korak. Pokrenula sam brend gdje će za početak biti dostupni crteži po narudžbi te tisak na majice i šalice. To su početni koraci, a nadam se, s vremenom, i ostvarenju mnogočega drugoga. Strpljivo i polako, vrijeme će pokazati.

S obzirom da obožavaš mačke, ne smijemo izostaviti Vojka i Bonitu. Koja je njihova priča?

Drago mi je da niste izostavili i njih, ha-ha, jer su dio naše obitelji koji nas redovito nasmijava. Naime, Bonita je slijepa mačka koju sam odlučila udomiti po završetku studija i prilikom povratka u Gospić. Izgubila je vid još kao beba, nađena na ulici te je dvije godine provela kod tete čuvalice s kojom se redovito čujem, a koja ju jednako obožava, ali nažalost zbog raznih okolnosti bila je primorana udomiti ju. Na iznenađenje mnogih, slijepa maca koristi sva svoja čula, penje se po ormarima i prkosi, spretna je kao da vidi. Vojko je neplanirano došao, pronašla sam ga na ulici u Zagrebu u vrijeme kada sam već bila dogovorila Bonitu, pa zbilja nisam imala namjeru odjednom udomiti dvije mačke. Uzela sam ga privremeno i uporno tražila udomitelja. Nitko se nije javio, a vezala sam se za njega, pa sam i njega povela u Gospić ha-ha. Ovdje moji imaju i lokalnog mačka, tako da ih sada imamo troje, a najbitnije je da se svi odlično slažu. Nikada nam nije dosadno s njima.

Mnogima će biti zanimljiva priča o Slavku i ljubavi prema Titanicu. Možeš nam reći nešto više o tome?

Priča o Slavku je smiješna jer nikada nisam bila ljubitelj sličnih životinjica, svaku od njih poštujem, ali da ću držati puža, nikada nisam zamišljala. U 11-om mjesecu došao mi je na mandarinama, još kao mala beba, a vani je bilo već podosta hladno. Nisam znala ništa o puževima, pročitala sam da zimu prespavaju u kućici, ali sam se bojala za njega vidjevši koliko je malen. A i, vani je posoljeno tlo. Malo sam proučila puževe, što jedu i kako im dati kalcij za kućicu. Negdje puževe drže i kao ljubimce pa nije bilo problem naći informacije. Neočekivano sam se vezala za njega. Nakon skoro pola godine puž je zbilja dobro narastao, kućica mu je očvrsnula i pustila sam ga u prirodu, u šumu uz potok.

Što se tiče Titanica, interes se probudio još sa 12 godina. Naravno, pogledala sam film Jamesa Camerona, no to je bio samo početak. Zaintrigiranost za doživljaje i traume preživjelih samo je rasla te sam stupila u kontakt s piscem i glavnim „titanicologom“ u Hrvatskoj, Slobodanom Novkovićem koji je napisao knjigu „Titanic – Hrvati u katastrofi stoljeća“. On mi je kroz svoju opčinjenost Titanicom štošta još pojasnio, sa svakom novom informacijom vezala sam se više. Tragedije i slične stvari općenito me ne intrigiraju, no nešto je posebno u Titanicu što mi svaki put budi empatiju, divljenje, tugu. Vrtlog emocija izazvan katastrofom parobroda koji je bio simbol neuništivosti.

Za kraj, znamo da ne otkrivaš svoje snove, ali postoje li neki planovi ili suradnje koje možemo očekivati u skorije vrijeme?

U planu je, za početak, svakako izložba o kojoj također sanjam godinama, a o kojoj ću svakako obavijestiti na svojim profilima društvenih mreža te na svojoj službenoj web stranici. Nadam se da nam korona neće poremetiti planove, no ukoliko to ne bude u ovoj godini kako je u planu, nadam se istome što prije.

LP