Crvenkapica iz Udbine dobila svoju knjigu: Ivana Beronja zapisala životnu priču žene koju njezin kraj nije zaboravio

Udbinjanka Ivana Beronja autorica je knjige „Crvenkapica iz Udbine – Milka Perić“, biografije posvećene ženi koju mnogi iz ličkog kraja pamte upravo po nadimku Crvenkapica. Knjiga je nastala iz želje da se sačuva jedna životna priča, ali je tijekom njezina nastanka za autoricu postala mnogo više od toga.

Postoje ljudi čiji se životi možda nikada nisu našli na naslovnicama novina, ali su svojim životom ostavili trag u ljudima i mjestu u kojem su živjeli.

Jedna od takvih priča je i priča Milke Perić, žene iz Udbine koju su mnogi poznavali pod nadimkom Crvenkapica.

Njezinu životnu priču odlučila je zapisati Udbinjanka Ivana Beronja, autorica knjige „Crvenkapica iz Udbine – Milka Perić“.

Za Ivanu ovo nije bila samo odluka da napiše knjigu. Bila je to potreba da se jedna osoba i jedan život sačuvaju od zaborava.

„Ideja za knjigu nije nastala zato što sam jednog dana odlučila napisati knjigu. Nastala je iz potrebe da sačuvam jednu životnu priču“, kaže Ivana.

Odrasla u Udbini, Ivana je od početka osjećala posebnu povezanost s pričom žene iz svog kraja.

Što je više istraživala Milkin život, to je više shvaćala koliko je u njemu snage, borbe i životnih iskušenja. U njezinoj se priči, kaže, mogu prepoznati mnoge žene.

„Vjerujem da smo svi mi u nekom trenutku svog života, u nekom njegovom segmentu, na neki način bili Milka Perić – Crvenkapica. I ja sam bila“, govori Ivana.

Ne doslovno, nego u onom unutarnjem smislu – kao žena koja se morala boriti, prolaziti kroz teške trenutke, podizati se i nastavljati dalje kada nije bilo lako.

Upravo zato Milkina priča za Ivanu nije ostala samo priča o jednoj ženi iz Udbine.

Postala je osobna.

Saznanja o Milkinu životu i načinu na koji se nosila sa životnim okolnostima u jednom su trenutku i samoj Ivani dala snagu da nastavi dalje.

„Željela sam zapisati Milkin život, ali sam kroz njezinu priču zapravo pronašla dio vlastite snage“, kaže autorica.

Zato knjigu ne doživljava samo kao biografiju jedne žene, već i kao priču o mnogim ženama koje su se tijekom života morale boriti, počinjati iznova i nastavljati dalje unatoč svemu.

Priča koju vrijeme ne bi smjelo izbrisati

Tijekom istraživanja Milkina života Ivana je sve više osjećala odgovornost da njezina priča ne ostane samo u sjećanjima ljudi koji su je osobno poznavali.

Jer ljudi odlaze, sjećanja blijede, a ono što nije zapisano s vremenom može nestati.

„Zato sam odlučila zapisati“, ističe Ivana.

Knjigu je samostalno istražila, napisala, pripremila, objavila i promovirala. Nije znala kako će javnost reagirati niti koliko će ljudi biti zainteresirano za priču jedne žene iz malog ličkog mjesta.

No reakcije nakon objave nadmašile su njezina očekivanja.

Počele su pristizati poruke i narudžbe, a zajedno s interesom za knjigu pojavio se i interes za samu Milku i njezin život.

Za Ivanu je to bila potvrda da ljudi još uvijek žele čuvati priče svojih krajeva.

„Ljudi nisu pokazali interes samo za knjigu, nego i za samu Milku i njezinu priču. To mi je potvrdilo ono što sam osjećala od početka – da ljudi još uvijek žele čuvati priče svojih krajeva“, kaže.

Iz Udbine, za sve one koji se mogu prepoznati u ovoj priči

Ivana posebno ističe da nije željela napisati samo knjigu o jednoj osobi.

Kroz Milkin život željela je sačuvati dio lokalne povijesti, ali i pokazati koliko jedna naizgled obična životna priča može imati snagu.

Možda će, kaže, jednog dana netko tko nikada nije upoznao Milku uzeti knjigu u ruke i kroz njezin život pronaći nešto svoje.

Možda će se neka druga žena prepoznati u njoj.

„Jer ja sam krenula zapisivati Milkin život misleći da čuvam njezinu priču, a na kraju je njezina priča pomogla meni da pronađem snagu za vlastiti život.“

U tome se, možda, i krije najveća vrijednost ove knjige.

„Crvenkapica iz Udbine – Milka Perić“ nije samo zapis o jednoj ženi. To je pokušaj da se od zaborava sačuva jedan život, jedno vrijeme i dio priče jednoga kraja.

A možda je upravo zato ova priča danas važnija nego ikad – jer pokazuje da vrijednost nečijeg života ne određuje to koliko je bio poznat, nego koliko je trag ostavio u ljudima koji su ga poznavali.

„Crvenkapica iz Udbine“ tako postaje i svojevrsni spomen na jednu Udbinjanku, ali i poruka da nijedna iskrena životna priča nije premala da bi bila zapisana.